Velikih je požara u Varaždinu bilo i prije 1776. godine, ali nijedan nije tako drastično promijenio smjer razvoja grada kao ovaj koji je izbio 25. travnja iste godine.
Donosimo vam kratak kronološki pregled informacija o požarima prije 1776. godine koje su sačuvane u fondu HR-DAVŽ-2 Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Varaždina:
- Radikalni arhiv, 1435. godina – zapis o tome da su izgorjele važne isprave u kući bilježnika Daniela (Ra-VII-89)
- Radikalni arhiv, zapis od 27.5.1582. – kralj Rudolf oslobađa grad Varaždin poreza (Ra-XXI-111) i traži od Krste Ungnada da ne krši gradska prava, nego da ga štiti i čuva (Ra-XXI-112)
- Gradski zapisnik 1592.-1602. – zapis o požaru od 11.4.1592.
- Radikalni arhiv, zapis od 1.5.1648. – kralj Ferdinand III. oslobađa grad od plaćanja zaostale takse jer je izgorjela “polovica grada Varaždina” (Ra-XXVIII-224)
- Zapisnik očitovanja 1646.-1674. – zapis o požaru od 6.4.1665.
- Spisi Gradskog poglavarstva, zapis od 4.10.1745. – zapis o požaru koji su prouzročili vojnici smješteni u gradu (kut. 80)
- Zapisnik važnih sjednica poglavarstva 1703.-1754., zapis od 7.4.1748
- Zapisnik sjednica gradskog poglavarstva 25.04.1771. – 7.06.1771., zapis od 12.5.1771.

Temeljni izvor za podatke o požaru jest Zapisnik sjednica gradskog poglavarstva, sačuvan u obliku transkripata sa sjednica i čistopisa (sig. 2.2.1.49. Zapisnik sjednica gradskog poglavarstva travanj-prosinac 1776.). Za taj je zapisnik izrađeno i Kazalo (sig. 2.6.2.5. Kazalo za sjednički zapisnik 1776.-1777.) u kojem su navedene stranice i brojevi paragrafa vezanih uz požar. Prva sjednica nakon požara održana je već 29. travnja u Vijećnici, a prva je točka dnevnoga reda opis požara i molba kraljici za pomoć; u drugoj točki imenuju se senatori Matija Gregorić i Franjo Lendvaj da ispitaju uzroke požara.
25. travnja između 1 i 2 sata poslijepodne na gradskome alodiju nastao je katastrofalan požar. Poharao je predgrađa, a vjetar ga je odnio i u untarnji grad, gdje nije poštedio ni svete ni javne zgrade, od onih kamenih ostale su ruševine, od onih drvenih jedva se naziru tragovi. Uništeno je 385 građevina. Većini građana ostao je samo život i dovedeni su u očajan položaj te se kraljicu moli za pomoć.

U Kazalu sjedničkih zapisnika (1776.-1777.) pod natuknicom Incendium navedeni su kratki opisi odluka vezanih za požar:
- Moli se pomoć od Ugarske komore, od susjeda i Varaždinske županije.
- Odobrava se sječa drva u gradskim šumama, pozivaju se zidari i graditelji iz okolnih krajeva da dođu obnavljati kuće.
- Moli se bana da posreduje kod kraljice za ostanak Kraljevinskog vijeća.
- Određuju se senatori Peras i Stipšić te tesarski majstor Simon Wagner da prilikom izgradnje novih kuća paze da one budu u građevnoj liniji.
- Pozivaju se građani da poglavarstvu dostave popis potrebnog materijala za obnovu da Grad može poslati Ugarskoj komori sumarni popis potrebnog materijala.
- Kraljevinsko vijeće nalaže Gradu da zadrži obrtnike i da napravi popis onih koji mogu obavljati svoj obrt i onih koji to više ne mogu.
- Nalaže se senatorima Gregoriću i Lendvaju da ponovo provedu istragu jer nisu doznali ime seljaka koji je pušio i jesu li ga svjedoci stvarno vidjeli.
Kako bi se grad financijski rasteretilo, kraljica je oslobodila grad godišnjeg poreza od 1.619 forinti i 51 krajcar za iduće 3 godine te je odredila da se građevni materijal može slobodno dovoziti u grad bez plaćanja tridesetine. Gradu je odobren beskamatni zajam u iznosu od 20.000 forinti na rok od osam godina koji se rasporedio onima koji bi taj zajam mogli vratiti nakon isteka tog roka.
Zapis sjednice održane 14. kolovoza (str. 141, paragraf 15) sadrži informaciju da se stanovnike grada podijelilo na četiri kategorije: one čija je imovina nastradala, ali su dovoljno imućni da obnove kuće bez pomoći; one koji su nastradali, ali im je dodijeljena pomoć koju će nakon isteka roka moći vratiti; one kojima se ne može dati zajam nego samo bespovratna pomoć; te na one koji nisu zadovoljavali uvjete za zajam niti za bespovratnu pomoć.


Dana 11. lipnja provedeno je ispitivanje gradskoga kmeta Jakova Vrčeka, 17, iz Sračinca. Njegov opis događaja je glasio: rekao je da ga je bolio zub, pa su mu poznanici savjetovali da puši duhan. Došao je na gradski alodij oko 1 sat s upaljenom lulom u ustima gdje su ga poslali po veliku kantu kraj štaglja. Tamo se nalazila krmača koja ga je napala i oborila na zemlju te mu je iz lule izletio žar u slamu. On to nije primijetio jer je bježao pred krmačom u prednje dvorište. Tamo je zajedno s druga dva gradska kmeta počeo gasiti vapno i kad su primijetili požar, on je već zahvatio slamu i susjedni štagalj, a bio je tako silovit da ga nisu mogli ugasiti

Nakon ispitivanja Jakova Vrčeka, gradskoga kmeta iz Sračinca, zaključeno je sljedeće: iako se čini da je do požara došlo slučajno zbog iznenadnog napada krmače na optuženika, budući da je optuženik postupio protiv odredbi o zabrani pušenja duhana na opasnim mjestima, osuđuje ga se na kaznu od 24 udaraca štapom – 12 na Korzu, a 12 u Sračincu.
Iz tog razdoblja u fondu je sačuvana i knjiga Očitovanja (Fassiones) 1773. – 1785. Očekivalo bi se da u njoj saznati mnogo informacija i pronaći puno upisa o rasprodaji imovine, no knjiga je većim dijelom prazna, a upisi su malobrojni. Druga sačuvana knjiga je Dnevnik davanja tlake iz 1776. godine. Iz opisa poslova koje su obavljali gradski kmetovi vidi se da su uz uobičajene poslove za to doba godine poput okopavanja kukuruza i gorica i razvažanja vina po krčmama skupljali čavle sa požarišta, razvozili drva i cigle, pokrivali Vijećnicu, sjekli kolje i gradili plotove.
Vrijedni dokumenti o velikom varaždinskom požaru čuvaju se također u Hrvatskom državnom arhivu u fondu HR-HDA-12 Hrvatsko kraljevsko vijeće (Vijeće je bilo prva moderna hrvatska vlada utemeljena 1767. sa sjedištem u Varaždinu i djelovala je kao izravno nadzorno i upravno tijelo središnje vlasti preko kojeg je išla sva komunikacija s vladarom).