ARHIV OBITELJI PUTTAR

Među gotovo 1000 arhivskih fondova i zbirki Državnog arhiva u Varaždinu čuva se i 20-tak obiteljskih arhiva, koji su u pravilu nastali djelovanjem hrvatskih plemićkih obitelji.

U brojem neznatnoj grupi arhivskih fondova nastalih djelovanjem građanskih obitelji posebno mjesto pripada upravo arhivskom fondu HR-DAVŽ 22 Obitelj Puttar (18. do 21. st.). Iako raspon sačuvanog gradiva obuhvaća, za jednu varaždinsku građansku obitelj, dugi vremenski period, daleko najveći dio gradiva nastaje od 30-tih godina 20. st. djelovanjem Velimira Puttara, brata Radoslava Putara i Nade Puttar Gold. Materijalnu osnovu za prosperitet ove obitelji osigurati će njihov otac Rudolf Puttar (1874.-1939.), koji će u Varaždinu uspješno voditi bačvarski obrt. Obitelj posjeduje više nekretnina u Varaždinu: kuće na Vidovskom trgu br 5., Zagrebačkoj ulici br. 4, Aninoj ulici br. 24 i Strossmayerovom trgu br. 2. Godine 1920. Rudolf Puttar kupuje od Pejačevića kuriju u Seketinu kao vjenčani dar supruzi Antoniji, a 1928. g. od društva „Srpski privrednik“ palaču Patačić u Zagrebačkoj ulici br. 2. O obiteljskom okruženju u kojem je odrastao Velimir Puttar će zapisati: ,,Cjelokupna obitelj iako mnogobrojna bila je prilično situirana i na odgoj nas djece imali su skoro presudnu ulogu, pa su se u tom pogledu razvijali određeni pogledi na naš svijet, pa i život, te naš razvitak u školi bio olakšan. Svi smo imali mogućnost da se dobro oblačimo, hranimo i da imamo za ono vrijeme solidan komfor, a što je sve na mene najslabije utjecalo, pa sam počeo nazadovati i među svima njima postao najslabiji”.

I doista, Radoslav Putar postaje jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih likovnih kritičara u Hrvatskoj druge polovice 20. st., a Nada Puttar Gold jedna je od najvećih hrvatskih vokalnih umjetnica.

Velimir Puttar završit će 1941. g. Državnu srednju gospodarsku školu u Križevcima. Nakon jednogodišnje prakse na Državnoj nižoj gospodarskoj školi u Požegi položit će 10. prosinca 1942. g. u Križevcima praktični ispit, te stječe zvanje ,,gospodarskog učitelja”. I dok formalnim obrazovanjem, a kasnije i profesionalnim uspjesima ostaje tek na razini prosjeka, Velimir Puttar postaje izuzetan kroničar svoga vremena. Kroz dnevničke zapise i foto-albume bilježi obiteljsku, ali i burnu povijest svijeta koji ga okružuje.

Vođenje dnevnika započinje 17. 6. 1937. godine, te iz dana u dan zapisuje najvažnije događaje iz svog života i života članova obitelji, a početkom 40-tih godina 20. st. počinje zapisivati i najvažnije političke događaje iz zemlje i svijeta. U sljedećih 8 godina ispisat će devet tvrdo ukoričenih dnevničkih bilježnica u kojima dosljedno i svakodnevno upisuje bar poneki zapis. Godine 1940. će na temelju vlastitih sjećanja i kazivanja roditelja sastaviti i Dnevnik za razdoblje od dana svog rođenja (15. 9. 1922.) do navršenog 18. rođendana. Na samom kraju te prve knjige Dnevnika nalazi se zapis naslovljen „Moje veze s vjerom“. Iz ovog zapisa saznajemo da je Rudolf Puttar prešao na pravoslavnu vjeru kako bi mogao, nakon rastave, stupiti u brak s Antonijom Furjan. Stoga će i Velimir biti kršten 15. 9. 1922. g. u hramu pravoslavne crkve u Varaždinu iz ruku tadašnjeg varaždinskoga paroha, Velimira Jankovića. Iz istog zapisa saznajemo da su članovi obitelji Puttar 2. lipnja 1941. g. prešli na rimokatoličku vjeru.

Dnevnici i foto-albumi Velimira Puttara nastali tijekom njegovog školovanja pružaju vrijedne podatke o djelovanju Državne srednje gospodarske škole u Križevcima, koju polazi od 1937. do 1941. g., kao i Državne niže gospodarske škole u Požegi gdje radi kao vježbenik od 15. 9. 1941. do 26. 9. 1942. godine.

Posebno su vrijedni Puttarovi vojnički Dnevnici (svezak 7 do 10) u kojima opisuje sudjelovanje u II. svjetskom ratu. Nakon mobilizacije upućen je u 3. novačku pukovniju u Zagrebu (prosinac 1942. – svibanj 1943. g.), a zatim u Središnju Domobransku Školu u Varaždinu (svibanj 1943. – ožujak 1944. g.), gdje stječe čin narednika. U ožujku 1944. g. upućen je u Zagreb u Hrvatsku protuzrakoplovnu legiju. U razdoblju od ožujka 1944. do veljače 1945. g. Velimir Puttar će kao pripadnik Hrvatske Protuzrakoplovne Legije (Kroatische FLAK Legion) boraviti u Pardubicama, Olmützu, Hranicama, Badenu kraj Beča, Kasselu, Wolfenbüttelu, Salderu i Goepingenu. U Wolfenbüttelu će polaziti podčasničku vojnu školu, a nakon njezinog uspješnog završetka odlazi u Goepingen u časničku „Luft Krieg Schüle“. No, rat se bližio kraju, pa će grupa Hrvata u ožujku 1945. g. krenuti iz Goepingena prema Hrvatskoj, prolaze kroz Beč, Linz, Salzburg, Jesenice, Ljubljanu, da bi napokon 14. travnja došli u Zagreb, a dan kasnije Velimir Puttar dolazi u svoj dom u Seketinu. Puttarovi dnevnički zapisi o Hrvatskoj Protuzrakoplovnoj Legiji (svezak 8, 9 i 10) dragocjeni su izvor za proučavanje malo poznate povijesti ove vojne postrojbe.

Nakon dnevničkih zapisa iz II. svjetskog rata slijede zapisi Velimira Puttara s Križnoga puta. Na 15-tak samostalnih, neuvezanih listova pisano je svjedočanstvo o Puttarovom zarobljeništvu, koje počinje njegovim zarobljavanjem od strane partizana u Seketinu 7. svibnja 1945. g. i potrajat će do 12. rujna 1945. g. kada je pušten iz logora u Sremskoj Mitrovici. U tom je vremenu bio u zarobljeničkim logorima Tezno i Jarenina u Mariboru, Sajmištu u Osijeku, Kalvariji u Zemunu i Sajmištu u Sremskoj Mitrovici. Njegovi zapisi neposredno su svjedočanstvo o stradanju i likvidacijama ratnih zarobljenika nakon završetka II. svjetskog rata.

Poslijeratni dnevnički zapisi (svezak 11) sastoje se od 10 pojedinačnih sveščića u kojima Velimir Puttar opisuje obiteljske odnose, ali i najvažnije društvene i gospodarske događaje u Varaždinu i Seketinu od 1945. do 1964. godine. Međutim, nakon 1945. g. ti zapisi više nisu tako cjelovito sačuvani. Ipak, u njima nalazimo vrijedne podatke o poslijeratnoj obnovi Varaždina i njegove bliže okolice, poglavito Seketina. Vrijedne priloge za gospodarsku povijest Varaždina predstavljaju i fotoalbumi poduzeća u kojima je radio: ATP Varaždin, DOZ – Podružnica Varaždin i „Sjeme“ Varaždin.

Arhiv obitelji Puttar predstavlja rijedak primjer obiteljskog arhiva, koji sadrži značajnu količinu i fotografskog i pisanog gradiva pri čemu ono, u najvećem dijelu, predstavlja organsku cjelinu. S jedne strane, pisano gradivo vrlo detaljno i studiozno prati fotografsko gradivo, dok fotografsko gradivo omogućava da vizualiziramo sadržaje koje donose rukopisi. Svojim bogatstvom gospodarskih, društvenih, kulturnih, političkih, pa i prirodoslovnih tema ovaj obiteljski Arhiv predstavlja prvorazredan izvor za istraživače povijesti 20. stoljeća.